Ako te prepoznam po zvuku znat' ću da sam slijepac u savršenoj tami, ako te prepoznam po mirisu znat' ću da bio sam tamo gdje ljiljani sniju svoj san. Ako te izgubim u vremenu i prostoru znat' ću kojoj stazom da krenem i sretnem te opet. (Dostojevski)



Voleo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove na horizontalama tvoga dna i poneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju i stanova i moj oktobar kroz sve tuđe aprile..


Ti, koja nikad nisi stigla u moje naručje. Voljena, koja si od početka izgubljena.

Template by Adem @ designs4u.blogger.ba



Zvijezda padalica

19.01.2017.

Sometimes I feel like screaming.


Danas sam stavila tačku na sve ovo što imam sa njim. Završila. Tortura je gotova.

Bunio se, pravdao, ništa nisam željela slušati, tako je kako je.

Danas mi je stigla i maskica za telefon, očekivala sam da će biti ljepša, ali okej, not too bad. Stavljam sliku ispod.

Upravo gledam u biologiju i razmišljam kako je neću ni danas učiti. Ne da mi se. A imam dvije prezentacije uraditi do početka škole.

Nisam ih počela raditi. Logično.

Za kraj ostavljam jednu divnu baladu i sliku maskice. Cheers.
Image and video hosting by TinyPic

18.01.2017.

Želim svoju volju nazad, želim je slijediti kada me tjera na djelovanje.

Evo, priznajem ovako, i pišem ovdje jer ne znam gdje drugo da pišem i kome drugom da kažem. Svejedno je, sumnjam da će bilo ko razumjeti ove riječi.
Dešava se to, eto, desilo se meni, ne mogu znati da li je nekome od vas, ali osjećam da je jedan veliki dio mene otišao u bespovrat. Šta je uzrok tome, ni sama ne znam. Nit mogu tačno odrediti kada sam postala ovo što jesam.
Uporno radim ono što ne želim. Pišem poruke koje ne želim pisati, šaljem slike koje ne želim poslati, pričam stvari o kojima ne želim pričati. Ne mogu sebe zaustaviti, desi se jednostavno, a već nakon 5 minuta se kajem i radim nešto drugo zbog čega ću se kajati za 5 minuta.
Nekada su me zanimale 'stvari'. Nekada sam puno više čitala, znala dosta toga, uvijek imala 'pametnih' tema, sada kao da sam zaboravila sve, više me ne zanima ništa od toga, nit želim pričati o tome što znam i onome što me zanima(lo).
Izgubljena volja za svime. I ne znam šta je uzrok tome, ne mogu da pronađem tačku koja me je promijenila i usmjerila u ovom pravcu, šta se to desilo, koja nit je pukla. Želim da mi knjige iz filozofije opet budu zanimljive, želim da se vratim na trening, želim da opet idem na dodatne časove matematike, želim šetati u ponoć, želim se vratiti svemu onome što sam nekada bila, što se negdje zagubilo i sada ga ne mogu pronaći i vratiti u život.
Želim se vratiti svim debatama, prezentacijama, uređivati školski magazin sa puno više entuzijazma, ponovo otvarati svečane sjednice i voditi priredbe, učestvovati na festivalima i takmičenjima i svemu ostalom što sam radila tokom sve tri godine srednje škole, radila sa puno volje, a sada se osjećam primoranom.
Uvijek sam imala mnogo snova i ciljeva, visokih, i vrijedno sam radila i trudila se da ih ostvarim, nikada mi nije bilo teško, a sada više nemam volje prstom maknuti.
Nekada sam se puno više trudila oko same sebe, sada bih najradije prespavala svaki dan, umotala se u deku i gledala kroz prozor.
Patetična sam. A ne želim to biti. Želim biti opet ona stara, koja sanja i ostvaruje svoje snove, dio po dio.
Elhamdulillah, ništa mi ne fali, i ne razumijem čemu ova praznina koja zjapi u meni.

18.01.2017.

ZAŠTO

Dosadno je. Ne mogu spavati.
Nigdje nikog.

17.01.2017.

HE HE HE HE HEE

Image and video hosting by TinyPic

17.01.2017.

Znam da hoćeš samo to da nemam gde.


Danas smo se opet svađali. Tačnije. SVAĐAMO SE I DALJE.

Ne znam šta da radim sa njim, ni sa sobom, ludim, godinu dana se vuče ova priča, on se ponaša kao trinaestogodišnjakinja koja ne zna šta želi, pa bi istovremeno i toplo i hladno.

VRIJEME JE DA ODRASTEŠ.

Mislim da ću prekinuti ovo što imamo sad ako se ovako nastavi. Vidjet' ćemo. A iskreno ne znam ni šta smo trenutno.

Ne znam kako ću smoći snage da ga napustim, ali znam da hoću. One day.

Bila kod prijateljice cijeli dan, kao radile testove iz biologije, a spomenuto je sve osim biologije. Obećale smo sutra uraditi sve. Opet nećemo. Hihii.

16.01.2017.

Don't wanna do this.


Odraste čovjek. I onda kada sebe pogleda u ogledalo, ne može da prepozna osobu koja stoji sa druge strane. Nije mu jasno.

Nije to stvar želje, da li hoćeš ili nećeš da odrasteš, nije to nešto što se desi odjednom, preko noći. To ulazi postepeno u tvoj život, nečujno, nevidljivo i neopipljivo. Samo jednog dana shvatiš da to nije to.

I ima momenata kada pomisliš da griješiš, da nikada nisi prestao da budeš dijete... oni momenti spokoja i osmijeha koji te vrate u neke ljepše dane, ali ne, nije to to, to je varka u tvojoj glavi, onaj zadnji tračak nade da još negdje postojiš.

Odraste čovjek, zaista. Ne želeći to. I tako gledajući u ogledalo sebi stranu osobu, odlazi, žuri negdje, nekuda. Možda tražeći starog sebe, a možda i ne. Nikad ne znaš.

Odraste čovjek, naučen da dijete ne može da dobije sve što poželi i natjeran od drugih da ga uguši i ne čuje, budeći se iz dana u dan i lutajući..svuda.
Image and video hosting by TinyPic

15.01.2017.

Samo sandalice, prstenčić, i u kosi venčić od ivanjskog cveća.

15.01.2017.

Cheers to good days.


Raspoložena, a nigdje nikog. A tako bih rado sad nekog smarala sa pričom. Eh.

Nanananananana

14.01.2017.

Freedom.


Sloboda.

Najdivnija reč koju sam čuo. Isprva, ona je bila za mene, okrutnog samca koji godinama živi iza svojih zidina, izgrađenih temeljom straha, samo obična reč kojoj sam se opasno divio. Živeo sam u ubeđenju da sam neprihvaćen od strane drugih ljudi i zbog toga sam dosta propatio. Onda sam jednom, rastrzan između svog razmišljanja i surove stvarnosti, uz ohlađenu kafu, u zadimljenoj prostoriji, shvatio da sloboda nije samo reč. Ona je mnogo više od toga, i stvarno sam bio glup kada sam na nju gledao samo kao na reč. Mislilački slobodan, to može biti dosta ljudi. Duhovno slobodan, ne svako. I zaista, nijedan čovek ne može ograditi drugog koliko on može sam sebe. Ne po pitanju nekih, već po pitanju većine stvari. To jutro sam spakovao kofere i krenuo na dug put. Bez zidova, bez predrasuda. Sa osmehom na licu, i slobodom u duši.
Image and video hosting by TinyPic

13.01.2017.

Loši dani.


Loši su dani, a o njima se ne priča dok ne prođu. My rule no.1

I juče je bio loš dan, i danas je loš dan, nadam se da sutra neće biti loš dan.

Ne razumijem kako se ljudi mogu tako lako poigravati sa osjećajima, a pritom se i nasmijati na to.

Upravo se vratila iz Tuzle, kao otišla u shopping, ali ništa nisam mogla gledati a kamoli isprobati i uzeti. Tako da sam par sati samo lutala. Lijepo mi je bilo, anyways.

Često želim imati više prijatelja, da ne moram svugdje sama da idem.

Izgleda da mi socijalizacija nije jača strana x)

Drago mi je da su mi nokti opet lijepo narasli, neko vrijeme sam imala problema, čim malo izrastu puknu, djevojke će razumjeti tu muku sa noktima. Eveline, thank you.

Mislim da nemam više šta za napisati, osim da me hvata pms i da se moram odreći slatkiša, iako žudim za njima. No ne želim biti hodajuća bubuljica 10 dana.


Stariji postovi